Ciklus „Kamerna muzika” KIC-a „Budo Tomović” počeo je ove godine izvrsnim koncertom violiste Mihaila Bereznjickog u pratnji pijanistkinje Marije Popović. Na repertoaru su bile djela originalno pisana za violu, kao i transkripcije, pa je publika čula Sonatu za violu i klavir u E-duru G.F.Hendla, Adađo za violu i klavir u b-molu J. Bramsa, djelo S. Golestana Arioso et Allegro de Concert, i ponovo Bramsa, Sonata za violu i klavir u f-molu. No, kako je Bereznjicki oduševio publiku u velikoj sali KIC-a svojim plemenitim, toplim i punim zvukom viole, tražen je i bis, na što je ovaj kamerni duet dvaput izašao u susret. Prvi put imali smo priliku da čujemo kompoziciju Hubaja „Hej Kati”, a zatim od Šuberta, u Primrosovoj transkripciji, „Molitva za sve svete”.
Činjenicu da je repertoar ovog koncerta bio utemeljen na njemačkim kompozitora, i to iz perioda romantike, Berznjicki nam ovako pojašnjava:
- Njemački kompozitori su jedni od najboljih, što i jesu Hendl i Brams. No, izabrali smo i neke druge, kao rumunskog stvaraoca Golestana. Za ovu osnovu sam se odlučio jer nisam htio previše da miješam različite epohe i nacionalne škole. A, malo je više kompozicija iz perioda romantizma, jer sam htio da pokažem kako viola zvuči u djelima iz tog perioda – kaže Bereznjicki. Violista dodaje i da veoma voli svirati djela iz perioda baroka, naročito Bahova djela.
- Mnogo volim barok, ali, za tu epohu poželjno bi bilo da vas prati čembalo ili klavikord, a koliko znam u Crnoj Gori to niko ne svira. Čak dvije godine sam kao violinista svirao samo barokna djela, i mnoga od njih sam i snimio – dodaje Bereznjicki, koji je violu aktivno počeo svirati sa 26 godina.
Kako kaže, iako ne svira često koncerte sa svojom suprugom Marijom Popović, to već traje poprilično dugo.
- Veoma je bitno za solistu, violinistu ili violistu, da ima dobru pratnju. Pogotovo za ovaj tip ansambla, kamerni. Jer, to je istovremeno ne samo podrška već i partner na sceni. Naravno, zavisi i od tipa kompozicije, da li je pisana za violu ili za kamerni duo. I mogu da kažem da mi je zadovoljstvo da sviram sa Marijom jer mi je ona i podrška i partner. Uostalom, kamerna muzika podrazumijeva takav odnos – kaže Bereznjicki, koji je u Crnoj Gori svio porodično gnijezdo. Kako sitiče, to je ono što ovog Zaslužnog umjetnika Rusije na prvom mjestu veže za Crnu Goru, i što čini da se nakon koncerata i učešća u radu žirija međunarodnih takmičenja po Evropi i Rusiji vraća u Crnu Goru.
– Obožavam Crnu Goru, i ovdje mi se mnogo sviđa. Mnogo putujem po Evropi i Rusiji, ali kada se vraćam u Crnu Goru osjetim da sam došao kući. Više mi odgovara i od Evrope i Rusije. Ponekad je naporno uskladiti obaveze koje imam kao koncertni izvođač u inostranstvu, sa porodičnim obavezama, i mojim obavezama predavača na Muzičkoj akademiji na Cetinju, no, jednostavno volim ovo što radim, i zato mi to ipak ne pada teško – kaže Bereznjicki, dodajući i da je zadovoljan svojom klasom na akademiji, gdje kod njega violu uči sedam studenata.
Ž.J.